- 30.01.2025.
Što je hard fork i soft fork u blockchainu?
U određenom trenutku, svaka kriptovaluta mora proći kroz velike promjene koje značajno mijenjaju način na koji funkcionira. Tu na scenu stupaju hard forkovi i soft forkovi. To su ažuriranja protokola koja donose značajne prilagodbe u radu sustava. U ovom članku ćemo objasniti što su hard fork i soft fork na blockchainu, zašto su potrebni i, što je najvažnije, kako se razlikuju jedan od drugoga.
Što je hard fork na blockchainu?
Hard fork na blockchainu predstavlja radikalnu promjenu protokola blockchain mreže. Jednostavno rečeno, to je softverska nadogradnja u mreži kriptovaluta s kojom se svi čvorovi moraju složiti. Ako je hard fork sporan, tj. ako se svi rudari ne pridržavaju novih pravila postavljenih za mrežu, može doći do podjele lanca. To rezultira time da i izvorni blockchain i nadograđeni blockchain funkcioniraju paralelno, jer neki rudari nastavljaju rudarenje na "starom" lancu. Takav slučaj dogodio se, primjerice, s Bitcoinom i Bitcoin Cashom (BCH) u kolovozu 2017. godine.
Što je soft fork na blockchainu?
Soft fork na blockchainu predstavlja promjenu softverskog protokola kriptovalute koja je unatrag kompatibilna s prethodnom verzijom protokola. Drugim riječima, soft fork je promjena u kriptovaluti koja ne zahtijeva da svi korisnici nadograde na novu verziju protokola. Soft forkovi se mogu koristiti za dodavanje novih značajki u kriptovalutu ili za poništavanje transakcija (kao u slučaju reorganizacije blockchaina). U sustavima temeljenima na proof-of-work, kada većina rudara (po hash snazi) nadogradi softver, soft fork završava, a blockchain se vraća na jedinstveni, usklađeni lanac.
Hard fork vs. soft fork na blockchainu: ključne razlike
Koja je glavna razlika? Hard forkovi i soft forkovi su oba načina ažuriranja blockchaina, ali koriste različite pristupe.
Hard fork na blockchainu je poput početka novog poglavlja u knjizi gdje se radnja potpuno mijenja i više se ne možete vratiti na staru priču. Stvara trajnu podjelu, često rezultirajući dvama zasebnim lancima, jednim za one koji prihvate nova pravila i drugim za one koji ostaju pri starim pravilima.
S druge strane, soft fork na blockchainu je više poput uređivanja postojećeg poglavlja kako bi se poboljšalo, ali bez promjene cjelokupne priče. Unatrag je kompatibilan, što znači da oni koji se ne nadograde i dalje mogu pratiti lanac (iako bi njihovo iskustvo moglo biti nešto manje učinkovito). Ovo je manje ometajući pristup koji ne vodi podjeli lanca, što ga čini “nježnijom” opcijom.
Ukratko, hard forkovi donose velike, temeljne promjene koje zahtijevaju da se svi pridruže ili krenu vlastitim putem. Soft forkovi, pak, uvode manje izmjene koje poboljšavaju sustav bez narušavanja tijeka.
Zašto dolazi do forkova na blockchainu?
Forkovi se na blockchainu mogu dogoditi iz dva glavna razloga:
- Planirane nadogradnje – Forkovi se mogu pojaviti kao rezultat odluke developera i zajednice da unaprijede mrežu. Ova odluka je obično planirani događaj i ne izaziva nesuglasice zbog svoje unaprijed dogovorene prirode. Ova vrsta forka provodi se kako bi se uvele značajke koje će unaprijediti projekt kriptovalute. Budući da su svi sudionici unutar mreže složni, ne dolazi do stvaranja nove kriptovalute.
- Nesuglasice unutar zajednice – Forkovi se također mogu dogoditi zbog neslaganja unutar zajednice kriptovalute. Neki članovi mogu željeti uvesti promjene u protokol coina ili tokena, dok se drugi ne slažu. Ako zajednica ne uspije postići kompromis i dogovor, vjerojatno će doći do hard forka i podjele lanca. To rezultira stvaranjem potpuno novog blockchaina s novom izvornom kriptovalutom.
Treće, forkovi se mogu pokrenuti kako bi se određeni događaji poništili, a takvi se forkovi ponekad nazivaju "spasilačkim hard forkovima" (rescue hard forks). To se događa kada neželjeni događaj, poput široko rasprostranjenog hakiranja ili krađe, utječe na zajednicu tokena. U takvom scenariju developeri, u suradnji s većinom zajednice, mogu odlučiti forkom izmijeniti knjigu transakcija kako bi ukradeni tokeni postali neupotrebljivi. Time bi se pogođenim članovima zajednice vratio njihov izgubljeni novac. Konačno, hard fork se može dogoditi s isključivom namjerom stvaranja novog coina. Budući da većina projekata unutar kripto zajednice djeluje na osnovi otvorenog koda (open source), moguće je pregledati kod i koristiti ga za stvaranje novog tokena. Novi token može imati sličnosti s izvornim ledgerom, ali obično sadrži posebne značajke koje developeri smatraju nužnim poboljšanjem. Novi tokeni često nastoje razlikovati sebe od izvornog coina svojim imenom i brendiranjem.
Primjeri hard forkova i soft forkova
Izvrstan primjer hard forka je stvaranje Bitcoin Casha (BCH). Zagovornici ovog forka željeli su povećati veličinu bloka u Bitcoin mreži s 1MB na 8MB. Vjerovali su da će to pomoći u rješavanju problema skalabilnosti s kojima se Bitcoin suočavao, jer bi ledger mogao primiti više transakcija po bloku. Osim toga, ova nadogradnja rezultirala bi nižim naknadama po transakciji. Budući da se Bitcoin zajednica nije mogla složiti oko tog pitanja, zagovornici “većih blokova” pokrenuli su promjene u softveru, a Bitcoin ledger se podijelio i formirao BCH.
Primjer soft forka je SegWit nadogradnja koju je Bitcoin implementirao 2017. godine. Ova nadogradnja osmišljena je za rješavanje problema izmjenjivosti transakcija (transaction malleability) te za poboljšanje skalabilnosti Bitcoina.
Prednosti i izazovi hard forkova i soft forkova
Općenito, fork se događa kada među developerima kriptovalutnog projekta dođe do neslaganja o tome kako bi projekt trebao napredovati. To često može dovesti do podjele u zajednici, pri čemu neki ljudi podržavaju novi fork, dok drugi ostaju na starom lancu.
Ako je fork uspješan, može privući mnogo nove pažnje i ulaganja u projekt. Također može pomoći u rješavanju postojećih problema projekta dajući zajednici novi početak. Međutim, forkovi mogu biti vrlo rizični. Ako se ne provedu ispravno, mogu dovesti do potpunog kolapsa projekta.
Podrži trud i podijeli ovaj članak
#kriptovalute #kriptoteme #kripto #fork #bitcoin #softfork